Umjetnost po narudžbi - kopija kao umjetničko djelo

Tamo tri brata sasvim legalno «štancaju» vrlo kvalitetne kopije remek-djela.

"Noćna straža" iz stražnjeg dvorišta

Atelier u stražnjem dvotištu jedne zgrade u Berlinu-Neukoelnu. Trojica starijih gospodina s bradom i poduljom kovrčavom kosom stoje pred ogromnim platnom. I dok jedan na paleti miješa razne nijanse boja, ostala dvojica ju nanose na platno – što sasvim tanko, uz pomoć finih kistova od kozje dlake, što debelim nanosima lopaticom. Tek kad se od platna udalji nekoliko metara, razaznaje se umjetničko djelo na kojem trojica braće već 6 mjeseci rade. Riječ je o varljivo sličnoj kopiji Rembrandtovog ulja na platnu «Noćna straža». Michael, Evgeni i Semjon Posin ubrajaju se u najbolje krivitvoritelje umjetnosti u Njemačkoj. Bilo da je u pitanju Duerer, Renoir ili Van Gogh – njihov berlinski atelier sadrži djela iz pet stoljeća. Rekonstrukcija nije nikakva umjetnost, smatra Evgeni Posin. Ali, umjetničkim djelima dati dušu, to je već umjetnost: «Napraviti kopiju slike ne znači preslikati. Slika mora i djelovati kao original. To znači da se boja mora nanositi istimredosljedom kojim ju je nanosio umjetnik. A zato je potrebno poznavati njegovu tehniku, uvijete života i poteze kistom. Ja se pri tom moram preobraziti u izvornog umjetnika.»

Zanat ispečen u St. Peterburgu

A to prije svega znači slikati istom brzinom kao umjetnik. Tako dovršavanje slike Raffaela ili Rubensa treba trajati mjesecima. Za razliku od toga, impresionističke slike moraju nastati u nekoliko sati. Potreban zanat braća Posin naučila su na Umjetničkoj akademiji u Sankt Peterburgu. Sva trojica su akademski slikari i povjesničari umjetnosti. U 80-tim godinama postupno su napuštali Rusiju. Kao razlog navode to što se nisu željeli ograničiti na socijalistički realizam i propagandnu umjetnost, već biti otvoreni za sve umjetničke epohe i smjerove. Tada su, ovdje u Njemačkoj, najprije iz financijskih razloga, počeli kopirati poznata umjetnička djela. U međuvremenu ona pripadaju u najbolja djela njihovog zanata: «Ono što mi radimo apsolutno je legalno. Mi ne pokušavamo prodati naše slike kao originale, ne činimo prevaru. Treba se samo pridržavati slijedećih pravila. Kopija mora biti nekoliko centimetara veća ili manja od originala i umjetnik mora biti najmanje 70 godina pokojan.»- kaže Evgeni Posin.

Plagijat vrijedan i do 20 000 eura

Taj posao braće Posin podrazumijeva proučavanje originalnog umjetničkog djela. A umjesto da prelistavaju umjetničke enciklopedije, oni promatraju slike u muzejima. Već samo za kopiju Mona Lise proveli su godinu dana u Lovreu. Ta temeljitost ima poslije i svoju cijenu. Prava kopija braće Posin košta od 400 do 20.000 Eura. Mušterije dolaze iz Japana, SAD-a i Australije. Od mladih arhitekata koji žele imati apstraktno djelo Malewitscha do umirovljenika koji iznad svog kauča u dnevnoj sobi žele vidjeti Duererovog «Zeca». Poduzetnik Gerold Schellstede kupio je čak preko 30 kopija braće Posin. U ljeto namjerava u Brandenburgu otvoriti muzej krivotvorene umjetnosti: «Zašto to činimo? Zato što mnogi ljudi uopće nisu u mogućnosti vidjeti originale u muzejima , putovati recimo u Pariz - u Louvre ili u Madrid – u Prado. Nemaju novaca. Ponekad nedostaje i razumijevanje za umjetnost. Zelimo ljudima otkloniti strah od umjetnosti. Možda će im se posjetom našem muzeju probuditi interes da pogledaju originale i usporede ih.»- kaže Gerold Schellstede.

Daleko od kriminala

Do otvaranja tog muzeja, braća Posin kopiraju prema želji svojih kupaca. Npr. sliku, potpuno u stilu Moneta, s motivom koji nikada nije naslikao. Bez problema.

Slike braće Posin do sada djeluju tako stvarno da je netko već pokušao dvije njihove kopije Williama Turnera prodati pod originale. No, kriminalno tržište umjetnosti za braću Posin je tabu. Sami sebe više shvaćaju kao «slikari detektivi» i «zanatlije» na tragu velikih umjetnika